Osiguranje imovine štiti osiguranika od nastanka štete na njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i karakteriše ga suma osiguranja koja mora biti realno utvrđena, u zavisnosti od vrednosti osiguranog predmeta. Na ovaj način osiguranik se obezbeđuje od šteta na stvarima koje nastaju usled različitih opasnosti (npr. požar, poplava) i prouzrokuju njihovo oštećenje ili uništenje.

Pored navedenog ovom vrstom osiguranja mogu biti pokriveni i imovinski interesi, odnosno prava, čime se pruža zaštita i od mogućeg gubitka, odnosno umanjenja osiguranikove imovine (npr. osiguranje od odgovornosti, osiguranje kredita, osiguranje od prekida rada). Cilj osiguranja imovine je da se isplatom naknade iz osiguranja osiguranik vrati u period pre nastanka štete.

U pogledu obima osiguravajućeg pokrića najčešči načini osiguranja imovine su:

-osiguranje na sumu osiguranja sa primenom načela podosiguranja
-osiguranje na „prvi rizik“

Suma osiguranja se najčešće određuje u skladu sa vrednošću osigurane stvari. Međutim, pored pokrića na sumu osiguranja, za određene rizike (npr. izlivanja vode iz instalacija, poplave, provalna krađa i razbojništvo) osiguranik može izabrati limit pokrića koji je manji od ukupne vrednosti osigurane imovine. Takva vrsta osiguranja naziva se osiguranje „na prvi rizik“.

Primera radi ne očekuje se da će od poplave biti oštećena cela kuća, već šteta obično zahvati samo podrumske prostorije i prizemlje. U takvim slučajevima ugovarač osiguranja sam utvrđuje visinu “prvog rizika”, u zavisnosti od toga koliko se prema njegovoj proceni predmet osiguranja, pri nastajanju osiguranog slučaja, može oštetiti, uništiti ili otuđiti. Sa druge strane osiguravač prihvata da plati naknadu u visini nastale štete, ali najviše do visine ugovorene sume na ,,prvi rizik”, bez primene načela podosiguranja. Imajući u vidu da suma osiguranja na “prvi rizik” može biti značajno manja od ukupne vrednosti osigurane imovine, ugovarač osiguranja ostvaruje uštedu u premiji.

Važno je da prilikom zaključenja ugovora o osiguranju ugovarač osiguranja bude upoznat sa mogućnošću zaključenja ugovora o osiguranju imovine “na prvi rizik”. U tom slučaju on određuje “prvi rizik” kao pretpostavljenu vrednost štete koju može pretrpeti u slučaju ostvarenja osiguranog slučaja. Na ovaj način sa jedne strane, ugovaraču osiguranja se obezbeđuje plaćanje povoljnije premije, dok se sa druge strane za osiguravača utvrđuje maksimalni iznos štete koji je u obavezi da nadoknadi.